Pocetna

недеља, 5. март 2017.

Posten posao u centru grada ''ah-ah''


Diploma je tu, a posao u struci ko zna gde. Do njega valja nešto raditi i pare zaraditi. Desetak on line CV-eva i još toliko poslatih na razno-razne oglase. Jedan od njih: Video/chat operater, rad u dobroj atmosferi u samom centru Beograda, uslovi – engleski jezik,komunikativnost i opšte poznavanje rada na računaru. Zašto da ne. Dobro, engleski mi nije kao maternji, ali nije ni da ga loše govorim. Nemam šta da izgubim. Prijavila sam se. Nekoliko dana kasnije devojka iz agencije zove i zakazuje mi intervju za sutradan. Uf, kul, baš me zanima kako će proći. Guglam ime agencije, čisto da se informišem ako me nešto pitaju, da ispadnem kao upućena. Međutim, sem adrese, ništa ne izlazi. Čudno, ali ne udubljujem se nešto previše.

Ok, izvlačim jedinu košulju koja izgleda iole „profeosionalno“, ali je izgužvana. Dođavola. Nemam vremena za peglanje. Nabacim ešarpu preko da zamaskiram, pokupim kosu u punđu i krećem. Naravno, kasnim. Plus sudar u gradu. Odlučim da pozovem devojku koja me je pozvala na razgovor.

-         - Halo, #### kraj telefona. Imam zakazan intervju u 14:20h, ali ću kasniti malo, da li je to problem?
-          -Nije naravno, ovde smo mi, zvrcni me kad budeš ispred da te sprovedem kroz dvorište.

Uh super. Mada, ovakva opuštenost mi ne miriše na neku iole ozbiljnu firmu, ali u ovoj situaciji, ko sam ja da bilo šta kažem. Ubrzo stižem ispred zgrade, pozivam devojku koja me sprovodi kroz dvorište u zgradu, pa u sam stan. Ulazimo kroz hodnik na terasu na kojoj dve devojke piju kafu i puše cigare. Stan deluje ogromno, ali prilično skromno uredjen, pritom, što je najčudnije, ni traga „biznis enterijera“. Barem ne onako kako ga ja zamišljam. Izgleda kao običan stan u kom neko živi. Druga devojka, plavuša, poziva me da uđem u sledeću prostoriju, nalik na kuhinji i kaže mi da sednem na dvosed. Ispred mene otvorena vrata sobe, računar na stolu i pored onaj kišobrančić, oprema za snimanje i bolje osvetljenje, a iza krevet. Mislim se, šta će to sve za običan čas engleskog.

-        -  Prvo da te pitam, da li znaš o čemu se radi što se posla tiče?
-         - Da, videla sam nešto u oglasu u opisu posla, a i prijatelji koji su radili isti posao su mi nešto pričali...


Ok. Ne sećam se tačno redosleda, ali suština je sledeća: devojka mi kaže da se radi o internet poznanstvima, bez stvarnog upoznavanja. Postoje 3 kategorije od kojih je prva „NOT NUDE“. Otvaraju mi lični nalog gde se dopisujem u javnom chat-u i „mamim“ osobe da pređu na razgovor u privatnom chat-u gde počinje da se naplaćuje 1 DOLAR za MINUT . Radi se u tom stanu, 3 smene po 8 sati, sa sat vremena pauze, 5 dana u nedelji. Po prirodi sam pogubljena, ali ono...počinje sve da mi bude jasno. Erotski video razgovori. Hm. Ok. Ali ipak nisam za tu priču. Kažem joj da sam skoro završila fakultet, pa bih želela da razmislim. Zahvaljujem joj se i odlazim. I dok sam pokušavala da nađem izazaz i stana, nabasam na jos dve „radne sobe“. Zaključak izvucite sami. 

Нема коментара:

Постави коментар